Pegaz

Lopta se dokotrljala do cipele boje oraha. Cipela je započela svoju uzlaznu putanju, zatim silaznu i zaustavila se na lopti prekidajući igru. Čovjek boje tuge se saginje, ogromnim rukama uzima loptu i zagleda je tako kao da čita knjigu.

Dječak se plaši da podigne oči i vidi čijem pogledu pripada cipela boje oraha. Polako podiže glavu… čovjek sive kose u sivom kaputu se saginje i zamagljenih očiju vraća dječaku loptu. Jedva primjetan osmjeh…

Zagledao se bio u šare na lopti, koje su dječak i njegovi drugari švrljali u pauzama igre. Na jednom mjestu iskrzane linije pravile su oblik sazvježđa, čiju formu i značenje mu je jednom davno objasnio neko…

I viđaće on to sazvježđe još dugo, svuda, u otisku cipele boje oraha, u dimu cigarete, u kišnim kapima rasutim po staklu njegovog automobila, u rasporedu suncokretovih sjemenki koje mu gladnom ostanu na tanjiru… i jeste, svaki put će takva mjesta napuštati sa maglom u očima.

Dječak na trenutak gleda kako odlaze cipele boje oraha, zatim se okreće i trči bacivši loptu uvis.

I jeste, sjećaće se i dječak još dugo cipele boje oraha. Sjećaće se zamagljenog pogleda svaki put kada žarko poželi ono što ne može dobiti.

Edina Covic-V.

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

Blog na WordPress.com.

Gore ↑