Uštap

U noći punog mjeseca stojim na prozoru svog novog stana. Tog dana sam se tek uselila. Cigareta i gutljaj vina je trebalo da saperu napor selidbe i otjeraju nesanicu.

Na drugoj strani ulice, na stepenicama ulaza u zgradu sjedi čovjek.  Glava pognuta, obuhvaćena objema rukama… odjednom se pali svjetlo u prizemlju zgrade, čovjek skoči, potrča uz male stepenice i nakon pola minuta se vraća, ubrzava korak, počinje da trči i nestaje iz dometa mojih očiju.

Malo zatim niz iste stepenice silazi drugi čovjek, dosta mlađi, žurnim korakom se upućuje prema zidiću uz poprečnu ulicu, prilazi ženi koja tamo sjedi i plače… ne primjetih je do tada. Pruža joj kesu, ona uzima, ustaje, zagrli mladića i ostaju tako zagrljeni neko vrijeme i onda se razilaze…

Dok to posmatram ispod mog prozora parkira automobil. Dvoje ljudi izlaze i žurnim korakom se upućuju prema stepenicama preko puta, penju se uz njih i malo zatim se pali svjetlo u prizemlju zgrade. Gledam i čudim se, a stepenicama se penje još jedna spodoba u širokom mantilu. Dvoje ljudi iz automobila već se vraćaju niz male stepenice i sklanjaju se u stranu da propuste široki mantil…

Dok sat otkucava 3:15 ispijam svoje vino, gasim cigaretu i gledajući u pun mjesec glasno izgovaram “Mjeseče, gdje sam se ja ovo doselila?!”.

Ujutro prije odlaska na posao radoznalo se penjem uz male stepenice zgrade preko puta i shvatam da živim preko puta apoteke! Mora da je sinoć imala dežurstvo…

Edina Covic-V.

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

Blog na WordPress.com.

Gore ↑

%d bloggers like this: